Iako se za izvore "Snežnika" znalo još krajem 19. veka, oni nisu korišćeni sve do 1916. godine, kada je na zainteresovanost austrougarskih oficira izvorište očišćeno, a na izvor je postavljena lula.

Pored Lipovačke reke, a sa desne strane banjskog šetališta nalazi se izvor Slatina. Ova prava mala oaza mira predstavlja jedan od bisera Vrnjacke Banje i puno je doprinela popularizaciji banjskog turizma kod nas. Veoma je burna istorija koja prati izgradnju i sredjivanje ovog izvorišta.

Topla voda je najstariji i najpoznatiji izvor mineralne vode, koji je sudeći po slučajnim arheološkim nalazima, bila poznata još u praistoriji, a potom korišćena i u rimskom periodu od I do IV veka naše ere.

Sa leve strane Vrnjačke reke, u udolini izmedu "Snežnika" i "Slatine", pored malog jezera, 1978. godine otkrivena je termomineralna voda "Jezero".

  • Beli izvor – ova mineralna voda pronađena je 1992. godine. Karakterišu je prozračnost i slabo žuta boja, kao i temperatura od 29,5°C.
  • Borjak – takođe je otkriven 1992. godine. Temperatura izvora iznosi 17°C.
  • Vrnjačko vrelo – poznato po tome što zajedno sa izvorom Topla Voda, služi za proizvodnju popularne vode pod nazivom “Voda Vrnjci”. Sa eksploatacijom je započeto 2001. godine. Toplota ovog mineralnog izvora iznosi 18,7°C. Inače je flaširanje mineralne vode iz Vrnjačke Banje počelo 1970. godine, kada je ona prodavana širom Jugoslavije.